0 Comments
Pozivamo vas da snimate vlastite bujice reči i da nam šaljete, a mi ćemo ih objavljivati, yugosporični i yugosporni, kakvi/kakve jesmo.
Ovo je peta, eksperimentalna, epizoda u kojoj se odvija nekontrolisana bujica reči jedne osobe koja preambiciozno razmatra fenomen (vlastite) hipohondrije kao mogućnost nove "grančice" političke teorije. Govori MiraCle... (de)moderira Mirjana Stošić
„Pišem ovom nečistom varijantom svih novih (a ipak starih) jezika, koja je ujedno i rogobatna mješavina onog što je preostalo od srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, sa ciljem da namerno iritiram čistunce svojim nepristajanjem ni na jedno od njegovih nacionalnih imena. Oni kojima nije bilo lako da se uključe u novi narod posle raspada stare države ostaju u procijepu prevođenja ako su ostali na istom prostoru, iako najvećim dijelom nisu ni svesni koliko su izgubili nestankom šireg kulturnog prostora. Povratni efekt gubitka tog prostora se odražava na način kojim razumeju svoje tijelo i misao, na reči kojima mrze drugačije i zaljubljuju se u isto.“
Objavljeno u Život na drugom jeziku (Beograd: Službeni glasnik, 2019), 148-158. Epizodu možete odslušati na podcast.rs.
Čitanje tekstova prestavlja nastojanje uredničkog tima Yugospore da razvije kulturu dijaloga i da omogući sticanje uvida u tekstove koji nisu dostupni „online“, ali i da najavi novu epizodu podkasta i/ili bude poveznica između različitih razgovora.
Ovoga puta čitamo esej „O čitanju“ Morisa Blanšoa, iz zbornika tekstova „Strategije čitanja“ (Beograd: Fakultet za medije i komunikacije, 2014), u prevodu Andree Perunovića. Esej je moguće odslušati i na podcast.rs platformi. U organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja
|
Rubrike
All
Opis
|