U ovoj epizodi čitam jedan od najznačajnijih, ali i najzanemarenijih, tekstova koji pripadaju korspusu studija monstruma.
Tekst Petra Brećića ukazuje na tumačenje monstruma u istoriji, ne geografiji, u vremenu, a ne u prostoru, jer „granica je prijestol monstruma“. Tekst je objavljen u časopisu „Gradac“, god. 13-14, br. 73,74,75, 1986-1987.
0 Comments
„Pišem ovom nečistom varijantom svih novih (a ipak starih) jezika, koja je ujedno i rogobatna mješavina onog što je preostalo od srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, sa ciljem da namerno iritiram čistunce svojim nepristajanjem ni na jedno od njegovih nacionalnih imena. Oni kojima nije bilo lako da se uključe u novi narod posle raspada stare države ostaju u procijepu prevođenja ako su ostali na istom prostoru, iako najvećim dijelom nisu ni svesni koliko su izgubili nestankom šireg kulturnog prostora. Povratni efekt gubitka tog prostora se odražava na način kojim razumeju svoje tijelo i misao, na reči kojima mrze drugačije i zaljubljuju se u isto.“
Objavljeno u Život na drugom jeziku (Beograd: Službeni glasnik, 2019), 148-158. Epizodu možete odslušati na podcast.rs.
Čitanje tekstova prestavlja nastojanje uredničkog tima Yugospore da razvije kulturu dijaloga i da omogući sticanje uvida u tekstove koji nisu dostupni „online“, ali i da najavi novu epizodu podkasta i/ili bude poveznica između različitih razgovora.
Ovoga puta čitamo esej „O čitanju“ Morisa Blanšoa, iz zbornika tekstova „Strategije čitanja“ (Beograd: Fakultet za medije i komunikacije, 2014), u prevodu Andree Perunovića. Esej je moguće odslušati i na podcast.rs platformi.
https://podcast.rs/yugospora-in-memoriam-zan-lik-nansi-1940-2021-esej-uljez/
U tekstu „L’Intrus“ (2000) Žan-Lik Nansi (Jean-Luc Nancy) započinje ispovest tela, koje se suočava sa radikalnom (dvostrukom) stranošću jednog organa, naime, „srca“. Nansi se u mnogim svojim tekstovima bavio pitanjem srca i njegove konačne neuhvatljivosti u jeziku i mišljenju. Deset godina pre nastanka ovog teksta-tela, Nansi je podvrgnut kompleksnoj operaciji transplantacije srca i nepodnošljivim posledicama imunoloških reakcija na „strano telo“, na stranca kao takvog, kao i čitavom farmakopoetičkom preoblikovanju (možda čak i zamenjivanju, ili čak i prenameni) vlastitog tela. Budući da je naslov ovog tela-eseja „Uljez“, Nansi insistira na tome da stranac nužno mora ostati uljezom, nametnikom, onim koji upada i uznemirava. Pored toga, stranac nikada nije tek pristigao, dospeo nego je ono uvek dolazeće, ono što istrajno pristiže: „bez prava ili familijarnosti, ne prema običaju, biću, već upravo suprotno tome, kao remećenje, nevolja usred intimnosti“. Neophodno je ipak skrenuti pažnju na kontekst presađivanja srca („možda srca crne žene“), koje se na ovom mestu razmatra u isti mah kao uljez, ali i kao “poklon“, odnosno kao poklon drugog – „tajna, utvarna složenost ili intimnost između drugog i mene“. Ova relacija koja dočekuje upad stranca, uljeza i poklona, omogućava „nekomunikativno u komunikaciji“ i izvesno imunitarno drugo, „nezamenjivo drugo koje je svejedno zamenjeno“. Na koji način Nansi razmatra stranost koja postaje nešto najličnije, sasvim unutarnje, pripadajuće ne pripadajući – naime, na koji način stranac dovodi u pitanje nepodnošljivost stranosti samog „Ja“? Identitet je na ovom mestu nemislivog zapravo izjednačen sa imunitetom: „Naši najživotniji neprijatelji nalaze se unutar nas“ i, na određeni način, raspolažemo sa „dva sistema, dva imunitarna identiteta“. Mirjana Stošić i Jelisaveta Blagojević, „Odnosi treće vrste: kriza, kritika i politika“ (http://www.anthroserbia.org/Journals/Article/2300?fbclid=IwAR3015_eCkdLcPiOHTNo2ZC1TlaC6PbFjKNXoRXX-FXxCmV1js22G5Io2EA)photo credit: Jean-Luc Nancy, „Sleep Well“, Commissioned by the Art Museum at the University of Toronto for „Night of Ideas“, 2018. |
Rubrike
All
Opis
|