Yugospora podcast #12 – POLITIKE BOLI – Nacija, subjekt, tekst (Nikola Đoković & Mira Cle)6/16/2022
Nova epizoda podkasta koja je posvećena politikama boli, u kojoj razgovaram sa Nikolom Đokovićem, koji se godinama uspešno bavi književnom teorijom i kritikom, filmskom kritikom i esejistikom.
Razgovaramo o traumi, boli i književnoj farmakopeji; odnosu nacije, subejkta i teksta i o romanima Aleksandra Hemona, Vladimira Arsenijevića i Dubravke Ugrešić. Nikola Đoković, njim samim: Rođen u Kragujevcu, 1978. godine. Jugonostalgičar do srži. Tumač postjugoslovenske dezintegracije. Zagovaratelj integracije dezintegrirane književnosti i kulture. Doktorirao na temi Nacija:Subjekt:Tekst, književnost egzila i postjugoslovenski književni prostor. U unutrašnjem egzilu. Piše književno-političke, filmske, muzičke i slične eseje i kritike za razne portale. Praktično freelencuje. #yugospora #književnost #ratnatrauma #egzil #devedesete #politikeboli #jugoslavija #postjugoslovenko
0 Comments
Nova epizoda podkasta koja je posvećena politikama boli. U ovoj epizodi govorim o nomadskom spomeniku, odnosno participatornoj instalaciji „Što te nema?“ Aide Šehović. Urbana nomadska skulptura je zasnovana na performativnim umetničkim praksama kulture pamćenja. Na glavnom gradskom trgu, u mnogim gradovima u regionu, Evropi i SAD, više od 8000 fildžana je postavljeno na pločnike. Te šoljice za kafu potom volonteri pune kafom. Scena se ne završava. Zainteresovanim prolaznicima se objašnjava šta bosanske ritualne šoljice predstavljaju i kome je kafa „namenjena“. Aida Šehović je ovu instalaciju prvi put postavila 2006. godine (Baščaršija, Sarajevo), a potom je anualno selila u razne gradove. Spomenik je komemorativan i obečežava 11. jul 1995. godine kada su srpske vojne snage izvršile genocid u Srebrenici.
#postjugosloveskaknjiževnost #postyu #politikeboli #yugospora #ratnatrauma #jugoslavija #srebrenica #sarajevo
U ovoj kratkoj epizodi čitam kratak izvod iz Aragonovog „Seljaka iz Pariza“, teksta koji je fascinirao Bretona, Benjamina i mnoge, i koji stoji kao kamen temeljac nadrealizma u književnosti. Aragon ispisuje mitologiju nadrealizma, minuciozno i snovidno prikazujući pariske pasaže u jeku urbanizacije i „bulevarizacije“ Pariza.
– čita Mirjana Stošić #aragon #lujaragon #nadrealizam #yugospora Yugospora podcast #10 – POLITIKE BOLI – „SMRTOVA DJECA“ AMILE KAHROVIĆ POSAVLJAK (Mira Cle)6/16/2022
Nova epizoda podkasta koja je posvećena politikama boli. U ovoj epizodi govorim o romanu Smrtova djeca (Buybook, 2017) Amile Kahrović Posavljak koji pripada postjugoslovenskom književnom obzorju, ali i užem polju književnosti “djece devedesetih”, rečima Đ. Krajišnika, sasvim raznovrsnom, bogatom i tematski usmerenom na traumatska iskustva odrastanja u ratnom i posleratnom periodu. Moje izlaganje će nastojati da izdvoji roman Smrtova djeca kao drugačiji pristup tematici ratne traume. Umetnički posredovan glasom devojčice i potom tinejdžerke Amine koja se na početku opsade grada doseljava u jedno od naselja u Sarajevu, ovaj roman omogućava da se na sasvim neočekivan način umetnički transponuje i oneobiči čin boli u samom pisanju.
#postjugosloveskaknjiževnost #postyu #politikeboli #yugospora #ratnatrauma #jugoslavija #sarajevo
U ovoj epizodi nastavljam razmatranja politika boli, koje su načete u epizodi o hipohondriji (https://podcast.rs/yugospora-podcast-5-politika-hipohondrije-mira-cle/) i u epizodi u kojoj su materice bolno progovorile (https://podcast.rs/yugospora-podkast-7-materice-govore-katarina-saric-i-dusica-mrdjenovic-mira-cle/).
Govori Mirjana Stošić. #bol #telo# #žena #drugipol #debovoar #yugospora Yugospora #5 poezija/proza - Viktor Šklovski, "ZOO ili pisma ne o ljubavi" (II i III pismo)2/23/2022
U ovoj epizodi razgovaramo sa glavnom urednicom „Čupave kelerabe“, Milicom Milošević, i njenom saradnicom Nevenom Šaulić, o gerilskim medijima, ličnim parcijalnim poduhvatima da se kultura reafirmiše „na drugi način“, o „Čupavoj kelerabi“ koju možete pratiti na https://www.cupavakeleraba.com, na fb stranici https://www.facebook.com/cupavakeleraba/, tviteru https://twitter.com/Cupava_keleraba, i instagramu https://www.instagram.com/cupavakeleraba/.
Milica Milošević dolazi iz manjeg mesta u Srbiji, Velike Plane, takozvane kuće na putu. Završila je srpsku književnost, ali je poeziju i prozu, kao i umetnost u celini, zavolela još u srednjoškolskim danima. Upravo na toj ljubavi i počiva motavacija da 2016. godine pokrene Čupavu Kelerabu na kojoj se trudi da kulturu oslobodi elitističkog pristupa. Zahvaljujući Kelerabi je upoznala mnoštvo divnih i kreativnih ljudi sa kojima deli svoje svetonazore, a sa nekima od njih je postala i veliki prijatelj. Potpuno je nestranačka i apolitična ličnost, ali duboko u sebi veruje u promenu lošeg vladajućeg sistema, kao svetsku revoluciju, a jedinu diktaturu koju priznaje jeste diktatura proleterijata. Od radnog iskustva poslednjih godinu dana želi da osnuje lični pokret za prava radnika u Srbiji. Imala je prilike da svoje tekstove, kao i poeziju (koju planira da ponovo piše u penzionerskim danima), objavljuje na portalima i časopisima u Srbiji i regionu. Želja joj je da jednom sagradi ogroman azil za napuštene životinje. Nevena Šaulić dolazi sa opšte književnosti i teorije književnosti i Fakulteta za medije i komunikacije. Voli da piše i želi da se bavi pisanjem. Ima iskustva u novinarstvu, radu u medijima, ngo pokretima, pisanju književne kritike od kojih najviše voli da piše kritike knjiga za decu, predavala je deci. Piše kratke priče i voli morbidštine. Voli Čupavu Kelerabu i ideju da postoji prostor za sve nas gde možemo šta ‘oćemo. Voli kišu, čupa čups lizu sa žvakom i gumene bonbone. Jednog dana želi da otkrije da li prijatelji postoje, a do tada će pokušati da piše o tome. Ne voli ljude koji nose kišobran, koji pišu sitna slova i koji stalno bulje u telefon. Najviše voli knjige i trenutno čita Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj. U poslednje vreme ne podnosi ljude i misli da je sve bljak. Voli Prag noću i da sreće ljude nenadano. #kultura #književnost #kritika #jugoslavija #balkan
U ovoj epizodi čitam jedan od najznačajnijih, ali i najzanemarenijih, tekstova koji pripadaju korspusu studija monstruma.
Tekst Petra Brećića ukazuje na tumačenje monstruma u istoriji, ne geografiji, u vremenu, a ne u prostoru, jer „granica je prijestol monstruma“. Tekst je objavljen u časopisu „Gradac“, god. 13-14, br. 73,74,75, 1986-1987. Koncept projekta proizilazi iz ideje da predstavimo intenzivni karakter digitalnog sveta u analognoj, fizički opipljivoj formi koja je svojom prirodom nečitljiva u digitalu. Kako bismo omogućili kritički osvrt na kontrast ova dva sveta, odabrali smo formu fanzine - zbog njegove buntovne i disruptivne prirode. Protiv čega se borimo? Protiv termina koje smo prepoznali kao kritične i monstruozne na internetu. Protiv sistema i algoritama koji su disproporcijalno veći od pojedinca, čiju monstruoznost u teoriji ne možemo da suzbijemo. Shodno sa time, jedini način da opstanemo jeste da razumemo terminologiju i upoznamo se sa konceptima koji su centralni za infrastrukturu digitalnog sveta. Uprkos disruptivnoj prirodi forme fanzina, činjenica da je u pitanju opipljiv predmet sa sadržajem štampanim na papiru čini čitaoca da se oseća bezbedno- na ovaj način kreiramo kontrast promenljivom i haotičnom onlajn interfejsu. Funkcija našeg projekta jeste da uputi poziv čitaocu na kritičko razmatranje života u online ekosistemima i prostorima kroz kombinaciju eksplikacija ključnih termina za digitalnu pismenost i grafičkih dekonstrukcija različitih reprezentacija digitalne monstruoznosti. Pronalazimo paralele između umetničkih dela nastalih u periodima reforme kulture, nauke, umetnosti i savremenih algoritamskih tehnika manipulacije. Dekonstruišemo hirovito, rečima, mrljama i površinama, pravimo granicu između potpuno poznatih i jasnih elemenata, i onih koji su nam nakon istraživanja ostali strani i vizuelno nečitljivi.
"Dekapitacija, koja istovremeno užasava i fascinira, tokom vekova je bila jedna od značajnih
karakteristika života na svim kontinentima i kulturama. Od Tjudorovskih (Tudors) sekira u Londonskoj kuli i giljotine revolucionarne Francuske, do lovaca na glave Indonezije i smežuranih glava Južne Amerike, istorija čovečanstva zatrpana je odsečenim glavama. Njima su ukrašavane crkve, gradske zidine i muzeji, bile su predmeti razmene, rekviziti za umetnike, uzorci za naučnike i trofeji za vojnike." |
Rubrike
All
Opis
|